『Yuval Noah Harari』 tvrdi da je sposobnost komuniciranja i suradnje jedina temeljna sposobnost koja razlikuje ljude od drugih stvorenja. Ne slažem se s njegovim mišljenjem.


U knjizi 『Homo Deus』, 『Yuval Noah Harari』 kaže da je ljudska osobina koja je omogućila ljudima da dominiraju zemljom sposobnost komunikacije i suradnje. Dva su glavna razloga za tvrdnju Yuvala Noaha Hararija da je sposobnost komuniciranja i suradnje temeljna sposobnost koja razlikuje ljude od drugih stvorenja.

Prije svega, važan razlog zašto su ljudi na vrhu hranidbenog lanca je taj što su bili u mogućnosti fleksibilno reagirati na različite situacije. 『Yuval Noah Harari』 tvrdi da je ono što ovo čini mogućim sposobnost suočavanja sa složenošću ljudske komunikacije, koja je daleko bolja od one koju pokazuje komunikacija drugih živih bića.

Uz to, 『Yuval Noah Harari』 tvrdi da je razlog zbog kojeg su ljudi uspjeli nadjačati druga živa bića na nenadmašnoj razini taj što je bila moguća mogućnost suradnje velikih razmjera. Argument je da bi se ljudi i dalje natjecali s drugim živim bićima, da suradnja velikih razmjera nije bila moguća, ili bi imali poteškoća u pokazivanju značajnih razlika u mjeri u kojoj to sada čine.

Ovaj argument u 『Yuval Noah Harari』 čini se dovoljno uvjerljivim, a s obzirom na karakteristike ljudi koje doživljavamo u našim životima, ne čini se da je posebno pogrešan. Međutim, nema konkretne i objektivne osnove da 『Yuval Noah Harari』 kaže da je najveći faktor koji ljude čini posebnima sposobnost komunikacije i suradnje. Do neke mjere, priznaje se da su sposobnost rješavanja složenosti komunikacije za fleksibilan odgovor i mogućnost suradnje velikih razmjera, kao što sugerira 『Yuval Noah Harari』, karakteristike ljudi koje ih razlikuju od drugih životinja. Međutim, može se reći da je samo subjektivno mišljenje 『Yuvala Noaha Hararija』 da su samo te karakteristike omogućile ljudima da dominiraju zemljom.

Osim toga, 『Yuval Noah Harari』 kaže da inteligencija i sposobnost izrade alata nisu igrali značajnu ulogu u uzroku ljudske dominacije Zemljom, ali tome također nedostaju dokazi. Mnoga istraživanja koja su do sada provedena podupiru činjenicu da su na inteligenciju i sposobnost izrade alata utjecale jedinstvene ljudske osobine koliko i sposobnost komunikacije i suradnje. Tradicionalne studije sugeriraju da je uspravno hodanje najveći čimbenik koji ljude čini posebnima, više od svega drugoga. To je zato što su ljudi, kad su počeli hodati uspravno, mogli slobodno koristiti obje ruke za izradu i korištenje alata, što je povećalo njihov kapacitet mozga. To je zato što se, kako je postupno raslo, razvijala i njegova inteligencija. Australopithecus afarensis, nazvan prvim čovjekom, navodno je mogao ručno izraditi i koristiti jednostavne alate. Homo habilis, koji se pojavio prije 2 milijuna godina, je, kao što mu i samo ime govori, čovjek koji se služi oruđem. Ovdje je bitno da je tek kod Homo habilisa u ljudskom mozgu stvoren jezični centar, a jezik je najvažniji čimbenik ljudske komunikacije i suradnje. Na kraju, kako su ljudi hodali uspravno, razvila se njihova inteligencija i sposobnost izrade alata, a to je trenirano, što im je omogućilo da slobodnije koriste svoj mozak, što im je omogućilo da koriste jezik. Vještine komunikacije i suradnje mogu se promatrati kao nusproizvodi razvoja superiorne inteligencije. Stoga se iz postojećih istraživanja može zaključiti da je tvrdnja o komunikaciji i suradnji uz poricanje inteligencije u posebnim ljudskim sposobnostima sama po sebi kontradiktorna. U ovom slučaju ispravno je uspravno hodanje smatrati čimbenikom koji temeljno razlikuje čovjeka od ostalih životinja. To je zato što je uspravno hodanje ljudima dalo posebne sposobnosti u inteligenciji, izradi alata, komunikaciji i suradnji. Naravno, nipošto nisam siguran da je uspravno hodanje razlog zašto su ljudi počeli dominirati Zemljom. Ovo samo pobija mišljenje 『Yuvala Noaha Hararija』 da samo komunikacija i suradnja čine ljude posebnima.

『Yuval Noah Harari』 ovako argumentira zašto mravi i pčele, koji su sustavno surađivali i prije Homo sapiensa, nisu uspjeli dominirati čovječanstvom ili Zemljom. Iako mrave i pčele karakterizira suradnja na vrlo sofisticiran način, oni ne mogu međusobno komunicirati, međusobno se kritizirati i unapređivati ​​društvene sustave. Reprezentativni primjer je da je nemoguće giljotinirati pčelinju maticu i pokrenuti revoluciju za uspostavu republike, čak i kada se suočimo s novom ekološkom prijetnjom ili novom prilikom. Ali ovdje želim pobiti. Jesu li doista zbog vrhunskih komunikacijskih vještina ljudi izazvali Francusku revoluciju i razvili Internet, omogućivši mnogo širu i bržu komunikaciju nego prije? U osnovi, mislim da mišljenje 『Yuvala Noaha Hararija』 da mravi i pčele imaju odlične vještine suradnje, ali im nedostaju komunikacijske vještine, također nema osnove. Međutim, mravi i pčele, čije su kooperativne sposobnosti puno bolje od ljudskih, ne mogu stvoriti internet. Ovo se može protumačiti samo kao proizašlo iz razlike između inteligencije za smišljanje nečega što bi radiovalovima moglo povezati sve dijelove svijeta poput interneta i sposobnosti stvaranja alata zvanih računala. Da su mravi i pčele imali inteligenciju i sposobnost razvoja alata za razvoj Interneta, tako bi evoluirali. Stoga je potpuno nepobitno da samo komunikacija i suradnja čine ljude posebnima.

Iz ovih razloga, dokaza i podataka, u potpunosti se ne slažem s mišljenjem 『Yuvala Noaha Hararija』 da je temeljna i posebna karakteristika ljudi koja im je omogućila da dominiraju zemljom sposobnost komunikacije i suradnje.